Sta je to
Rec je o starim termoelektranama na ugalj na Zapadnom Balkanu koje su morale da smanje emisije prema pravilima Energetske zajednice. Bankwatch u izvestaju Comply or Close od 23. juna 2026. posmatra 2025. godinu: osmu godinu od stupanja novih limita na snagu za velika lozista.
Koji limiti se prate
Glavni pokazatelji su sumpor-dioksid SO2, prasina i azotni oksidi NOx. Za deo starih blokova vaze nacionalni planovi za smanjenje emisija, NERP: drzava dobija ukupan plafon emisija za grupu postrojenja i mora da ih uskladi ili zatvori blokove koji vise nemaju pravo da rade u starom rezimu.
Sta pokazuje izvestaj za 2025.
Prema Bankwatchu, termoelektrane na ugalj iz NERP planova Bosne i Hercegovine, Kosova, Severne Makedonije i Srbije su 2025. ispustile SO2 6,6 puta iznad dozvoljenog nivoa. Zagadjenje prasinom u regionu bilo je 2,9 puta iznad limita, a NOx 1,4 puta iznad limita. Bosna i Hercegovina bila je najveci izvor SO2 sa 196.940 tona i prekoracenjem od 12,7 puta; Srbija je bila druga sa 177.756 tona i prekoracenjem od 5,1 puta.
Polozaj Srbije
U srpskom kontekstu izvestaj izdvaja TENT B kao najveci izvor NOx medju srpskim termoelektranama: 11.247 tona u 2025. godini. Bankwatch pise i da Morava i Kolubara A rade vise od dve godine posle krajnjeg roka za zatvaranje. To nije isto sto i jedan incident: rec je o redovnom radu energetskog sistema u kome stari blokovi ostaju u proizvodnji iako su njihov ekoloski i pravni status sporni.
Obecanja i trenutni status
Obecanje modela Energetske zajednice jeste da se velika postrojenja na ugalj usklade sa limitima ili iskljuce iz rada. Trenutni status prema Bankwatchu: krsenja se nastavljaju, vlade Zapadnog Balkana ne kaznjavaju operatore zbog tih prekoracenja, a nema jasnih, azuriranih i realisticnih planova uskladjivanja ili zatvaranja. Zato je vazno razlikovati najave modernizacije od proverljivih rezultata po emisijama i rokovima zatvaranja.
Gde je tu CBAM
CBAM je mehanizam EU za ugljenicno prilagodjavanje na granici. Puni rezim poceo je 1. januara 2026; prema EU i Energetskoj zajednici, obuhvata i elektricnu energiju, a uvoznici u EU moraju da prate ugradjene emisije i pokrivaju ih kroz CBAM sertifikate. Za srpsku struju to nije lokalna kazna za SO2 ili prasinu, vec odvojeni pritisak na izvoz: sto je proizvodnja ugljenicno intenzivnija, to je veci rizik dodatnih troskova pri prodaji u EU.
Zasto je vazno
Za stanovnike je to pitanje kvaliteta vazduha i zdravlja, posebno u blizini energetskih i industrijskih zona. Za ekonomiju je to pitanje pouzdanosti starih kapaciteta, buducih ulaganja u energetiku i konkurentnosti izvoza. Za drzavu je to pitanje ispunjavanja medjunarodnih obaveza: ako blokovi formalno moraju da budu uskladjeni ili zatvoreni, ali nastavljaju da rade bez kazni, javnost ne vidi jasan raspored ko i kada smanjuje zagadjenje.
Sledeci rok ili otvorena odluka
Od 1. januara 2026. CBAM vec stvara administrativne i finansijske obaveze za uvoz elektricne energije u EU. Otvoreno pitanje za Srbiju jeste kada ce se pojaviti proverljivi azurirani planovi za modernizaciju ili zatvaranje starih blokova na ugalj, ukljucujuci Moravu i Kolubaru A, i da li ce regulatori primenjivati kazne za prekoracenja limita.