Kome zakon obećava pomoć
Ovaj zakon je zamišljen za porodice u kojima jedan odrasli ne radi zato što stalno brine o detetu sa teškim zdravstvenim ili razvojnim smetnjama. Iz teksta koji je N1 preneo 20. juna vidi se da sama dijagnoza nije dovoljna: dete već mora da ima odobren uvećani dodatak za pomoć i negu drugog lica. Ministarka Milica Đurđević Stamenkovski je 6. jula govorila o 65.000 dinara mesečno, penzionim i zdravstvenim doprinosima i o tome da druga dečja davanja ne bi trebalo da nestanu.
Zašto je nastao spor
Zakon se obećava godinama, ali je pravi spor počeo tek kada se pojavio konkretan tekst. Ministarstvo je 30. marta saopštilo da je nacrt spreman, a roditelji su već 2. aprila protestovali jer tekst nisu videli i plašili su se da će deo porodica biti isključen od samog početka. Posle 20. juna postalo je jasnije zašto spor traje. Pomoć je u nacrtu vezana za formalne uslove, a porodice strahuju da će zakon ostati preuzak i da neće obuhvatiti sve koji žive sa stalnom brigom, ali ne ulaze lako u tu šemu.
Gde je zakon sada
Zaključno sa 8. julom 2026, zakon je stigao do Skupštine. Vesti od 6. i 7. jula pokazivale su da rasprava još traje i da tada još nije bilo vesti o završenom glasanju. Vlast govori o oktobru kao o mesecu početka i prvih isplata, ali to je za sada samo obećanje. Pominje se 3.270 porodica, nasuprot proceni od oko 50.000, ali to nije zvanična državna procena već sporna procena koju u raspravi koristi lider SSP-a Dragan Đilas.
Ko može da ostane bez prava
Najjasnije izgleda jedno: predlog je pisan za nezaposlenog roditelja deteta koje već ima uvećani dodatak. Za roditelje koji rade, penzionere, osobe starije od 65 godina i rodbinu koja nije roditelj, i dalje nije jasno da li bi to pravo važilo. Neizvesno je i šta će biti sa porodicama sa decom kojoj je stalna nega potrebna, ali formalno nemaju uslov za uvećani dodatak. Za te porodice ključno pitanje je ovo: da li će zakon priznati njihov svakodnevni teret i obezbediti novčanu podršku i doprinose.
Šta porodice čekaju dalje
Porodice sada čekaju dve stvari. Prvo, da li će poslanici pre glasanja proširiti krug korisnika. Drugo, ako zakon bude usvojen, da li će država jednostavno objasniti ko podnosi zahtev, koja dokumenta su potrebna, kada novac treba da stigne i šta porodica radi ako negovatelju zatreba bolovanje, odmor ili privremena zamena.